Radovan Jokić
r


 Zelena svetlost pariska


Rođen 1962. u Crvenki
 

1984. diplomirao na Akademiji Umetnosti u Novom Sadu,

odsek slikarstvo.


Samostalno izlaže od 1986. godine

Učestvovao na mnogim grupnim izložbama u zemlji i

inostranstvu.

Živi i radi u Novom Sadu




Samostalne izložbe:


1986.
Novi Sad - muzej Vojvodine


1988.
  Kaiserslauteern, Deutschland Affiche d a rt


1989.
  Hailderberg, Deutschland - Spieqel


1994.
  Beograd Galerija Kulturnog centra


1995.
 Vrbas Galerija Doma kulture 1998. Kula
Galerija Kulturnog centra

1998.
Sveti Stefan Miloćer


2000.
 Bar - Galerija Kulturni centar Velimir A.Leković


2000.
Podgorica - Galerija Most


2000.
Subotica Galerija Kulturni centar Sveti Sava


2001. 
Kula Galerija Kulturnog centra

2001.
Vrbas-Galerija Doma kulture


2001.
 Paris, France-Galerie C internacional


2001.
 Paris, France Galerie Archives 59


2002.
 Bečići Branswik


2002. Novi Sad - Mali likovni salon


2003.
 Vršac - Hemofarm


2003.
 Novi Sad- Galerija ULUV-a

2003.
 Novi Sad -Galerija Vojvođanske banke

2003.
 Paris, France Galerie France Koukeri

2003.
 Jesenji salon Vrbas


2004.
 St.Gallen, Swiss - Galerie Macelleria d arte


2004.
 Rorschach - Svviss


2004.
 Sombor - Galerija Kulturnog centra


2004.
 Constance - Deutschland


2005.
 Novi Sad - Galerija Pro Arte

 


Nagrade:


1989.
 Vrbas - Prva nagrada, Jesenji salon


1994.
 Beograd - Prva nagrada Galerije Atrijum


1994.
 Novi Sad - Nagrada Univerziteta u Novom Sadu
 za ostvarene vrhunske rezultate u domenu umetnosti


1995.
 Zrenjanin, Prva nagrada tematske izložbe Nikola Tesla



























 

+

Poznavaocu slikarstva Radovana Jokića, slučaj ove,
jedne njegove pariške slike nije neočekivan.
U tradiciji naših izložbi jedne slike od Bukovca
i Vidaka do Tikala, N. Tahirovića, Drljače i Hodija,
Jokić jednostavno naoko rasejani a češće razvejani
far konkretne pažnje usmerava ka sofisticiranoj figuri
koja, u blagim vestima zagledanosti, mari možda
tek za sebe. Za svoju tajnu.

Jokić je ovde multiplicirao odjednom naglašeno
rumen Đokondin osmeh.

Na način koji je blizak Mikelanđelu Antonioniju,
u filmu Zabriskie point.

U očajničkom naporu da se, nikad i nikako,
ne ostane sam.

Kao što se Odri Hepbern, slavna junakinja
Doručka kod Tifanija, u praskozorje, ogleda
u tajanstvenom odsjaju skupocenog
juvelirskog izloga, i kao što se Kijanu Rivz,
već bespomoćan, već žrtva posmatra u oknima
naočara mučitelja, tako taj visoki, atraktivni stas
Jokićeve žene sad prepoznaje sebe.

Jokićevi likovi, često u odlasku, pouzdano
atribuirani s leđa, imaju izričitu posebnost.
I da poželite, nikako ih ne možete pobrkati,
zameniti, uopštiti.

Opšta mesta i mutne kalote na oljuštenim onim
glavama nekih Jokićevih savremenika,
ovde nemaju šta da traže.

Mi živimo i još uvek dišemo posle.

I upravo to posle je magijski odredilo rasvetu
zelene vode, u kontekstu i još negovanom
kontrastu onih cinober usana Đokonde,
koja je preplavila ovu parišku sliku erotikom
bez nade. No i bez sna.

Horizont ove jedinstvene Jokićeve slike
podrazumeva tajnu.

Kao visoke zelene krošnje Safeta Zeca
na slepim zidovima atrijuma franjevačkog
samostana u Sorentu, tako i izlog radoznalosti
i erotičnog ritma Radovana Jokića na ovom
visokom novosadskom zidu otkriva
svoju prirodu tako neporočno i jednostavno.
Kao da se sve oduvek baš tako zbivalo,
snivalo i skrivato.

dr DraškoReđep

PS.

Apartna pariška knjižara Mona Lisait,
u ulici Sen Marten, neposredno u blizini crkve
Sen Meri, koju Parižani od milja zovu
Mala Notr Dam, ima znak veoma uzbudljivi
prepoznatljiv, još jednom intervenišući
na Leonardovoj slici. Jedini koji tvrdi
kako Mona čitaše (Mona Lisait).
Za mene bar, adrese su bitne i drage.
Najpre, usred naših zlosrećnih godina sankcija,
na koncertu hora jednog američkog koledža,
čuo sam u džez maniru, našu pesmu
Niska banja topla voda, tako slobodnu.
A u rečnoj knjižari, kupio sam
Izopačenu umetnost, zasnovanu
na minhenskoj izložbi iz 1937, objavljenu
kod Zaka Bertoana. (Istina, ima još jedna
pariška knjižara istog znaka, na
bulevaru Bon Nuvel, koja u naslovu govori
o opremi misli: L'equipement de la pensee.
No, o tome bi spremnije i lucidnije kazivao
Miodrag B. Protić, i inače opčinjen spojem
cveta dan i noć i onoga što Francuzi zovu
la pensee sauvage.)

! sad, odjednom, taj znak zelenog pariškog
svetla, stiže sa Jokićevom slikom,
kao jedinstveni Gospodin Slučaj
koji su toliko marilinadrealisti.

Sve su ljubavi u vezi,
ponavlja u nama i sada pesnik.

D.R.